Kulturna Baština

U srcu gorske Hrvatske smjestilo se Brinje sa svojim naseljima, kruna Like i njena najsjevernija točka.

Sokolac

Srednjovjekovni plemićki grad Sokolac, s malenog uzvišenja u središtu Brinja, spomenik nulte kategorije i simbol Brinja, budno bdije nad svojim stanovnicima. To veličanstveno zdanje izgrađeno je početkom 15. stoljeća od knezova krčkih Frankopana, ispod čijih se zidina i razvilo naselje. U to doba Sokolac je bio središte političkog, gospodarskog i kulturnog života, svratište iznimnih povijesnih ličnosti, poput kralja Žigmunda Luksemburškog i danskog kralja Ericha VII.

Sokolac

Uslijed najezde turske vojske, Frankopani ustupaju posjed kralju koji u njega smješta vojnu posadu kao prvu obrambenu liniju od Turaka. Iako je Brinje bilo u nekoliko navrata napadano, ono nikada nije bilo osvojeno. Nakon uspješne obrane i ukidanjem Vojne krajine, utvrda je polako propadala, a do danas je ostala sačuvana ulazna kula i dvokatna burgovna kapela sv. Trojstva, jedan od najljepših kasnogotičkih sakralnih spomenika u Hrvatskoj.

Sokolac

U kapeli središnji prostor zauzima osmerokutni brod na koji se s jedne strane nastavlja svetište kapele, a s druge strane, veličinom jednak, prostor posvećen Gospi od Sedam žalosti. U 17. stoljeću u kapelu se postavljaju novi maniristički oltari u koje su ukomponirani gotički kipovi Madone s djetetom Isusom i Piete, s početka 15. stoljeća. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu reljefno su, u kamenu, uklesani grbovi Frankopana i Gorjanskih. U lipnju 2007. godine, u supstrukciji kapele, postavljena je stalna izložba naziva "Plemićki grad Sokolac" koja posjetiteljima nudi informacije o Sokolcu i ulozi knezova Krčkih u hrvatskoj povijesti. O Sokolcu su se, tijekom vremena pričale mnoge priče i legende, od vjenčanja francuskog kralja u kapeli, preko velike zmije u tamnici do čudnovatih energetskih moći samog uzvišenja na kojem je izgrađen.

Sokolac

Kapela sv. Vida

"Kapela sv.Vida, na položaju ispod brda Humca (Umca) gotička je građevina sa svetištem šiljasta oblika i sa zvonikom uz glavno pročelje". Na pročelju su u kamenu uklesana dva grba, slijeva je staro znamenje knezova Krčkih, a zdesna grb knezova Divinskih. Knez Hugo Divinski oženio je 1365.g.tetku kneza Nikole IV. Frankopana nepoznata imena. Smatra se da je obitelj Divinskih sagradila kapelu Sv. Vida u 14.stoljeću. Među otvorima prozora nalazi se kvalitetno klesana životinjska glava, vjerojatno medvjeđa, možda rimskog podrijetla.

Kapela sv. Vida

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana

Kapela Sv. Fabijana i Sebastijana jednobrodna je sakralna građevina sa zaobljenim svetištem i zvonikom na preslicu iznad pročelja. Ima mišljenja da je ta kapela najstarije sakralno zdanje u Brinju, ali se to ne može sa sigurnošću dokazati. "Tlocrt kapele sv.Fabijana i Sebastijana naizgled je romanički oblikovan, međutim se ovdje radi o romaničkoj retardaciji", tvrdi izrijekom Zorislav Horvat. On smatra da je kapela Sv. Fabijana i Sebastijana potječe s kraja 14. ili početka 15.stoljeća. Možda je ona i nešto starija, a zasigurno je kasnoromanička. U novije vrijeme kapela je obnovljena.

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana

CRKVA UZNESENJA BDM U Brinju

Župna crkva Uznesenja Marijina u Brinju prvi put se spominje 1388. kao crkva Sv. Marije sa samostanom augustinaca. U crkvi je 1476. pokopan Bartol Frankopan, a nadgrobna mu je ploča postavljena pred oltarom Sv. Bartolomeja. Iste godine je knez Ivan VIII. Frankopan dao augustincima neke posjede u brinjskoj okolici, a kasnije je neke posjede dao i pavlinima, iako je samostan pravorijekom u Senju iz 1497. ostavljen augustincima. No, zbog turske opasnosti čini se da oni, kao ni pavlini, nisu još dugo boravili u brinjskom samostanu, jer se u njemu 1506. spominju franjevci, a 1509. i dominikanci. Hrvatski povjesničar Emilije Laszowski napisao je 1895. da je brinjski samostan bio na lokaciji na kojoj se u njegovo vrijeme nalazio župni stan. Taj je stan u građevinskom nacrtu iz 1816. ucrtan preko puta župne crkve, ali znatno bliže Jozefinskoj cesti Karlovac-Senj nego sama crkva.

CRKVA UZNESENJA BDM U Brinju

Turci su 1530. spalili crkvu i samostan. Redovnici su trajno napustili Brinje, a župnik se povukao u kapelu Sv.Trojstva na Sokolcu. Tijekom Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) skinuta su zvona s brinjske crkve i pretopljena u topove i granate. Nova zvona dopremljena su i posvećena 1924. godine. U Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) crkva je talijanskim bombardiranjem 1943. pretvorena u ruševinu. Obnovu je od ranih 1960-tih godina vodio poduzetni župnik Ivan Kranjčec, koji je uz crkvu dozidao i župni stan, a vjeronauk je držao u kapelici preko puta crkve. Prilikom obnove crkve pronađen je ulomak kamene ploče s glagoljskim tekstom iz 1518. u spomen na kneza Matijaša Čubranića, prenesene s groblja uz kapelu sv.Vida pod brdom Humcem.

Mlin Vretenaš

Nekada davno, brinjskom se dolinom, čuo zvuk kamenih mlinskih kola, koja su se okretala na mnogobrojnim brzacima krških voda. Do današnjih je dana, sačuvan jedan takav, mlin Vretenaš čija se kamena kola još uvijek mogu trgnuti iz pospanosti.

Mlin Vretenaš

Kameni most

Preko malenog potoka Gate-Jaruge, u samom središtu Brinja, prije više od 200 godina, točnije 1801.godine, brinjski i primorski kamenoresci , izradili su kameni most sa sunčanim satom, koji je za rekonstrukcije dobio i kamenu kuglu.

Kameni most

Brončani kip Brinjskog minera

Odrasli na tvrdom kamenu, ljudima ovog kraja, poznate su sve njegove tajne. Diljem svijeta bili su poznati i priznati mineri i graditelji cesta i tunela. Kaže se da ne postoji tunel na svijetu u čijoj gradnji nije sudjelovao bar jedan Brinjak. Zato danas, u središtu Brinja, ponosno stoji brončani miner, djelo akademskog kipara Koste Angelini Radovanija.

Brončani kip Brinjskog minera
Izbornik
Skip to content