Kulturna baština

Obilježja burne i bogate prošlosti, nastala na stoljetnom putu, žilavom otporu osvajačima i vrijednoj ruci njegovih žitelja, ostala su sačuvana do današnjih dana i predstavljaju prvorazrednu kulturno-spomeničku vrijednost.

Na popisu vrijednih kulturnih dobara, nalaze se i sakralni objekti u Križpolju, Lipicama i Stajnici.

Nezaobilaznu spomeničku vrijednost svakako ima i bogata Zbirka narodnog blaga koja, sa svojih preko 750 eksponata, tiho priča o načinu života i običaja naših predaka.

Osim starog grada Sokolca, od zaštićenih sakralnih građevina ističu se

KAPELA SV. VIDA

Crkva sv. Vida potječe iz 14. stoljeća i jedna je od najstarijih sakralnih građevina u Brinju. Nalazi se nedaleko od centra Brinja u podnožju brda Humca.

Danas je to grobna kapela koja je u povremenoj funkciji. Radi se o gotičkoj građevini sa svetištem šiljastog oblika i sa zvonikom uz glavno pročelje. Zvonik nepravilnog tlocrta je najsačuvaniji dio srednjovjekovne crkve. Na pročelju su u kamenu uklesana dva grba, slijeva je staro znamenje knezova Frankopana, a zdesna je grb knezova Divinskih. Knez Hugo Divinski oženio je 1365.g. tetu kneza Nikole IV. Frankopana nepoznata imena. Smatra se da je obitelj Divinskih sagradila kapelu Sv. Vida u 14.stoljeću. Na pročelnom zidu tornja ugrađena je kamena medvjeđa glava sa prednjim nogama.

KAPELA SV. FABIJANA I SEBASTIJANA

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana je zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije i jedan od najstarijih sakralnih objekata na području općine Brinje. Kapela Sv. Fabijana i Sebastijana jednobrodna je sakralna građevina sa zaobljenim svetištem i zvonikom na preslicu iznad pročelja. “Tlocrt kapele sv.Fabijana i Sebastijana naizgled je romanički oblikovan, međutim ovdje se radi o romaničkoj retardaciji”, tvrdi izrijekom Zorislav Horvat. On smatra da kapela Sv. Fabijana i Sebastijana potječe s kraja 14. ili početka 15.stoljeća. Možda je ona i nešto starija, a zasigurno je kasnoromanička. U novije vrijeme kapela je obnovljena. Smještena je u užoj urbanoj jezgri uz državnu cestu D-23 Duga Resa – Senj.

CRKVA UZNESENJA BDM U BRINJU

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brinju prvi put se spominje 1388. kao crkva Sv. Marije sa samostanom augustinaca. U crkvi je 1476. pokopan Bartol Frankopan, a nadgrobna mu je ploča postavljena pred oltarom Sv. Bartolomeja. Iste godine je knez Ivan VIII. Frankopan dao augustincima neke posjede u brinjskoj okolici, a kasnije je neke posjede dao i pavlinima, iako je samostan pravorijekom u Senju iz 1497. ostavljen augustincima. No, zbog turske opasnosti čini se da oni, kao ni pavlini, nisu još dugo boravili u brinjskom samostanu, jer se u njemu 1506. spominju franjevci, a 1509. i dominikanci. Turci su 1530. spalili crkvu i samostan. Redovnici su trajno napustili Brinje, a župnik se povukao u kapelu Sv.Trojstva na Sokolcu.

Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije sagradio je oko 1700. godine na ostacima starije samostanske crkve sv. Marije iz 1476., poznati branitelj i osloboditelj Like od Osmanlija pop Marko Mesić, rođeni Brinjak.

Hrvatski povjesničar Emilije Laszowski napisao je 1895. da je brinjski samostan bio na lokaciji na kojoj se u njegovo vrijeme nalazio župni stan. Taj je stan u građevinskom nacrtu iz 1816. ucrtan preko puta župne crkve, ali znatno bliže Jozefinskoj cesti Karlovac-Senj nego sama crkva.

Tijekom Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) skinuta su zvona s brinjske crkve i pretopljena u topove i granate. Nova zvona dopremljena su i posvećena 1924. godine. U Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) crkva je talijanskim bombardiranjem 1943. pretvorena u ruševinu. Obnovu je od ranih 1960-tih godina vodio poduzetni župnik Ivan Kranjčec, koji je uz crkvu dozidao i župni stan, a vjeronauk je držao u kapelici preko puta crkve. Prilikom obnove crkve pronađen je ulomak kamene ploče s glagoljskim tekstom iz 1518. u spomen na kneza Matijaša Čubranića, prenesene s groblja uz kapelu sv.Vida pod brdom Humcem.

Danas župe Brinjskog kraja pripadaju Otočkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.

MLIN VRETENAŠ

Nekada davno, brinjskom se dolinom, čuo zvuk kamenih mlinskih kola, koja su se okretala na mnogobrojnim brzacima krških voda. Do današnjih je dana, sačuvan jedan takav, mlin Vretenaš čija se kamena kola još uvijek mogu trgnuti iz pospanosti.

KAMENI MOST

Na Jozefinskoj cesti preko malenog potoka Gate-Jaruge, u samom središtu Brinja, prije više od 200 godina, točnije 1801.godine, brinjski i primorski kamenoresci, izradili su kameni most sa sunčanim satom, koji je za rekonstrukcije dobio i kamenu kuglu.

BRONČANI KIP BRINJSKOG MINERA

Odrasli na tvrdom kamenu, ljudima ovog kraja, poznate su sve njegove tajne. Diljem svijeta bili su poznati i priznati mineri i graditelji cesta i tunela. Kaže se da ne postoji tunel na svijetu u čijoj gradnji nije sudjelovao bar jedan Brinjak. Zato danas, u središtu Brinja, ponosno stoji brončani miner, djelo akademskog kipara Koste Angelini Radovanija.

ZBIRNA NARODNA BLAGA

Stalna izložbena postava Zbirke narodnog blaga Općine Brinje vođena je idejnim nacrtom označavanja životne svakodnevice prosječno imućnijeg sloja brinjskog pučanstva u razdoblju od kraja 19. stoljeća do 70-ih godina 20. stoljeća, dakako, u okvirima samog izložbenog prostora i sukladno povijesno-vremenskom određivanju eksponata. Zbirka narodnog blaga sadrži preko 1200 eksponata. Posredstvom izloženih predmeta u ponutrici obiteljskog doma naznačuju se i istodobno stječu spoznaje o brojnim aspektima stanovanja, prehrane, odijevanja, rukotvorstva, likovnog senzibiliteta i stvaralaštva, fizičkoj i duhovnoj higijeni, obrazovanju i običajima, ali i o onim osjetljivim i neizgovaranim, socijalnim odnosima i porukama. Poseban dio odnosi se razna gospodarska pomagala i alat.

Među najstarijim darovanim predmetima treba spomenuti dvocijevni pištolj s paljenjem na kapislu Ridinger iz 1860.godine, ličku torbu kraj 19.stoljeća i gramofonsku ploču početak 20.stoljeća.

error: Content is protected !!