Legende
Brinje se u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1343. godine pod imenom “Brigna” odnosno “Bregne”.
Brinje se u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1343. godine pod imenom “Brigna” odnosno “Bregne”.
Brinje se u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1343. godine pod imenom "Brigna" odnosno "Bregne". O nastanku imena "Brinje" postoje različite teorije. Neki smatraju da ime mjesta potječe od biljke borovice koja je česta u ovom kraju, a koja se prema lokalnom čakavskom govoru naziva "brnja". Drugo tumačenje povezano je s lokalizmom "brinia", što znači uzvišenje.
O nastanku imena Sokolca postoje dvije teorije, a obje su povezane sa sokolima. Prva legenda kaže da je Sokolac dobio ime prema sokolu kojeg je knez Nikola IV. poslao kao poklon Veneciji uoči vjenčanja sa svojom prvom suprugom Dorotejom Gorjanski, o čemu svjedoče grbovi Frankopana i Gorjanskih uklesani na svodove kapele. Prema drugoj legendi, nakon napuštanja utvrde, u potkrovlju su se počeli gnijezditi sokolovi pa je narod utvrdi dao ime - Sokolac.
Nakon prodora Turaka u ove krajeve, Frankopani su Sokolac prepustili vojsci. Plemićki dvor postao je čvrsta utvrda Vojne Krajine, a dvorska kapela je pretvorena u obrambenu kulu s puškarnicama. Posebno je bilo teško 1530.godine, kad su sva sela u okolici Brinja zapaljena i opljačkana. Iako su nekoliko puta pokušali, Turci nikada nisu uspjeli osvojiti Brinje. Legenda kaže da je Brinje obranila "baba Rajkovićka" polijevajući Turke vrelom juhom sa prozora kule na Sokolcu.
Za vrijeme 2. svjetskog rata, kad su na Sokolcu boravili talijanski vojnici, nastala je legenda o divovskoj zmiji. Prema legendi, jedan mladi vojnik je zaspao na straži i zapovjednik ga je za kaznu zatvorio u podrum kapele. Nakon nekog vremena vojnik je počeo zazivati pomoć, no oficir se nije obazirao na njegove povike jer je mislio da vojnik glumi. Kad je zapovjednik konačno sišao u podrum, u prostoriji je zatekao ogromnu zmiju koja je progutala nesretnog vojnika.
speleološki dragulj
Legenda kaže da je u Pećini bilo sakriveno zlato koje mnogi i dan danas traže, a starosjedioci kažu kako se baš na tom mjestu na Veliki Petak, dan kada su zvona u svim crkvama zavezana, točno u podne čuje njihov zvuk.
Naš stari narod kaže da je nekad davno na Umcu u Brinju postojala crkvica sv. Apolonije koja je propala u zemlju. I danas se na tom mjestu može vidjeti jama, a narod još kaže i da ako na tu jamu točno u podne nasloniš uho, iz nje se još uvijek čuju zvona crkvice sv. Apolonije.